Oliver Dragojević nije uvek bio na vrhu: Kada se prvi put pojavio na Splitskom festivalu, ovo je bila reakcija javnosti!

Legenda hrvatske muzike, Oliver Dragojević nije uvek bio na vrhu scene. Mnogi su mu predviđali kratku i neuspešnu karijeru.

U tekstu Nine Milenkovića za TV Novosti iz 1974. godine posebno se vidi kako je deo javnosti bio raspoložen kad se radi o Oliveru i njegovoj muzici. Kako prenosi Yugopapir, Dragojević je te godine osvojio nagradu Splitskog festivala s pesmom "Ča će mi Copacabana" Zdenka Runjića.

- Ta pesmica, pravljena tačno po kalupu koji treba da osigura brzu popularnost, živeće, najverovatnije, taman koliko traje jedno njeno izvođenje. Ona je uspela da osvoji prisutne, ali je sigurno da će je publika vrlo brzo i zaboraviti. Jednostavno, ona nema snage da opstane duže od tri minuta. Kao, uostalom, ni njen interpretator, iako je, u svom Splitu, dobio buran aplauz - piše u tekstu.

Te godine drugo mesto osvojila je Tereza Kesovija s pesmom "Sunčane fontane", a treće Mišo Kovač s "Obalom mojih snova". Nagradu za interpretaciju dobio je Miki Jevremović za "Zbogom".

U drugom tekstu prenesenom na Yugopapiru, za Start 1977. godine, Dražen Vrdoljak analizira popularnost Olivera Dragojevića, pogotovo u Dalmaciji, prenosi portal 100posto.hr. Navodi se kako je pevač postao apsolutni hit na "džuboksima" širom Jugoslavije, čime su, očito, svi bili pomalo šokirani, s obzirom na to da niko nije očekivao da će od njega biti neki veliki pevača, pogotovo ne ultimativna dalmatinska legenda.

- Voli ga 'srednja struja', ali pripada krugu retkih interpretatora koje istovremeno vole i mlađi i oni skloni pop muzici, kao i intelektualci; već je u više navrata pouzdano utvrđeno da mala deca, koja tek progovaraju, najsigurnije raspoznaju zvuk 'Skalinade' i 'Malankonije'. Arsen Dedić nazvao je Olivera 'pevačem emancipiranih Dalmatinaca, pa iako mu je mediteranska melodičnost i osećajnost do sada bila najraspoznatljivijim zaštitnim znakom, zanimljivo koliko ga favorizuju u ostalim krajevima zemlje - napisao je Vrdoljak.

Dodaje i da je njegova pojava, odnosno fizički izgled, potpuno netipičan za izvođača pop i zabavne muzike, upoređujući ga sa Zdravkom Čolićem, pa i Mišom Kovačem.

- Povrh svega još nosi i naočare, dakle 'ćoro', kako bi rekli u Splitu, ali on ne želi da ih promeni za kontaktna sočiva, nego ih, naprotiv, ističe kao jedan od svojih vizuelnih simbola. Fizička atipičnost jednog pevača već je znak da mu se može pokloniti poverenje - napisao je Vrdoljak.

Inače, Oliver je na Splitskom festivalu nastupio 35 puta, a prvu nagradu, bilo publike ili žirija, osvojio je deset puta, i to s pesmama "Ča će mi Copacabana", "Skalinada", "Oprosti mi, pape", "Poeta", "Cvit Mediterana", "Nadalina", "Karoca", "Što to bješe ljubav", "Neka se drugi raduju" i "Ti si moj san".