Emili Bičam zvezda serije "Into the badlands": Ljudi se plaše likova koji su skoro pa superheroji

Emili Bičam zvezda serije "Into the badlands": Ljudi se plaše likova koji su skoro pa superheroji

Autor: | 28/05/2018

0

Ona je dokaz da žene mogu da biju kao muškarci. Možda čak snažnije i krvoločnije. Udovica iz popularne akcione drame Into the badlands (u slobodnom prevodu "U pustinji smrti") reže vratove i lomi kičme kao od šale, a ipak to čini toliko graciozno da su njene borbe fanovi serije okarakterisali kao najlepšu krvavu baletsku igru. I to na štiklama od 12 centimetara!

Za akcioni spektakl, kakav se na malom ekranu nije viđao još od vremena Brusa Lija, a gledamo ga četvrtkom u 22.45 na kanalu AMC (Ej-Em-Si), uz Danijela Vua zaslužna je i glumica Emili Bičam (12. maja proslavila 33. rođendan). Ovu lepu i talentovanu brinetu sreli su nedavno u Dablinu, na snimanju treće sezone pomenute serije, gde su prisustvovali njenom treningu borilačkih veština i uverili se da sve ono što Udovica radi na TV u privatnom životu može da ponovi Bičamova.

Kakav je osećaj tumačiti ovaj neustrašivi lik?

- Čini mi se da Udovica nije baš lik koji biste mogli lako zavoleti. Suviše je realna, i to je linija na kojoj smo se nas dve povezale. Kad bih morala da je opišem, prvi sinonimi bili bi neustrašivost, neranjivost i izuzetna mentalna snaga. To je ono što je za gledaoce čini neodoljivom, ali u istom trenutku i pomalo zastrašujućom. Ljudi se plaše likova koji su skoro pa superheroji. Kad nemaju slabosti. Mi volimo da vidimo kad drugi pate. Tako te osobe doživljavamo kao sebi bliske. U Udovici se pak prepoznaju samo njoj slični.

 

Kako su izgledale pripreme za seriju?

- Kad sam se prijavila na audiciju, primarno je bilo da glumac bude u odličnoj fizičkoj spremi, jer je serija izuzetno zahtevna u tom pogledu. Bila sam u kondiciji, s obzirom na to da sam dugo trenirala balet i borilačke veštine. Međutim, to što sam mislila da posedujem kao "fizički kapital" nije bilo ništa u odnosu na ono što me je čekalo. Borba sa mačevima i kung-fu, koji je ekstremno brz i eksplozivan, nije nešto sa čime se susrećete svakog dana. Ipak, za pet nedelja uspela sam da savladam sve. Zato sam i dalje tu (smeh).

Koliko je danas, kad ste već u trećoj sezoni, teško održati korak? Šta su najveći izazovi?

- Borbe su bile teške u početku. Sada, kad smo iza sebe ostavili već toliko epizoda, one su deo rutine. Za svaku koreografiju treba nam najviše 20 minuta. Međutim, problemi na setu su ono na šta se nikada ne možete naviknuti. Ponekad imam osećaj da je ova serija zasnovana na trčanju. Svaka scena borbe podrazumeva i zalet. Kako većinu snimamo po nekoliko puta, pošteno se natrčim. Da ne bi ispalo da sam razmažena zvezda, moram dodati da tu nije reč o običnom trčanju. Po pravilu, to radim na štiklama i u našim sjajnim kostimima koji mi ne dozvoljavaju nikakvu slobodu pokreta. A kad napokon istrčim svoje - u blatu sam do kolena. E, to je zamoran deo rada "U pustinji smrti".

Ako je suditi prema akcionim scenama koje oduzimaju dah, čini se da je Into the badlands trenutno fizički najzahtevniji projekat koji može da doživi jedan glumac?

- Apsolutno! Kad gleda ovu seriju, gledalac obično pomisli da su naše borbe najgore sa čime se suočavamo. On ne shvata šta je sve prethodilo toj sceni od nekoliko minuta. Ne zna da smo tokom prošle sezone šest meseci proveli svakodnevno trenirajući u atmosferskim uslovima koji odgovaraju onima dnu okeana. Vlaga i vrućina u Nju Orleansu bile su nepodnošljive. A da biste imali energije da izvedete sve ono što je zamišljeno, morate da budete odmorni.

 

Kad smo, zbog potreba snimanja nastavka, prešli u Dablin, bilo je mnogo lakše. Vazduh je bio pun kiseonika, te je i uvežbavanje scena bilo podnošljivo. Naravno, producentski tim ne bi bio to što jeste da nam za novu sezonu nije spremio pravi domaći zadatak.

Čime su vam "zagorčali" život?

- Scenama borbe u kojima smo postavljeni doslovno paralelno sa podom. Jasno, nas su donekle držale sajle koje su nam olakšavale posao. Ipak, one ne mogu da drže celo telo. Zahvaljujući tim scenama imam takve trbušne mišiće da bi mi na njima pozavideli i najuporniji poklonici savršene forme i kondicije. "U Pustinji smrti" je gladijatorska arena za pobeđivanje sopstvenih slabosti. Tek kad radite na jednoj ovakvoj seriji, shvatite da su moguće i nemoguće relativni pojmovi.

Jesu li česte povrede?

- Od početka serije niko se nije ozbiljno povredio. Posekotine, ogrebotine i modrice morate očekivati. Kao i to da će vas neko od kolega pošteno izmlatiti u žaru unošenja u ulogu. Ali to nije strašno. Kasnije mu uzvratite istom merom i kvit ste (smeh).

Hoće li se Udovica ikada umoriti od borbe za život?

- Da li ste videli, možda, da je u trećoj sezoni umrla? Koliko znam, još nije. Dakle, borba tek predstoji. Može je umoriti samo smrt. Za sve drugo, Udovica uvek ima rešenje.

Da li je Udovica pozitivan ili negativan lik?

- Ne pronalazim je u tim krajnostima. Volim da kažem da je ona najveći anarhista. Uvek želi ono o čemu niko drugi i ne razmišlja. Zbog te njene osobine naša veza tako dobro funkcioniše.

hellomagazin.rs Guliver/Getty
Tagovi: Emili Bičam